aproprírati
aproprírati dv. 〈prez. apròprīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. apròprīrān, gl. im. -ānje〉
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| aproprirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | apropriram |
| 2. | apropriraš |
| 3. | aproprira |
| množina | |
| 1. | apropriramo |
| 2. | aproprirate |
| 3. | apropriraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | aproprirat ću |
| 2. | aproprirat ćeš |
| 3. | aproprirat će |
| množina | |
| 1. | aproprirat ćemo |
| 2. | aproprirat ćete |
| 3. | aproprirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | aproprirah |
| 2. | apropriraše |
| 3. | apropriraše |
| množina | |
| 1. | aproprirasmo |
| 2. | apropriraste |
| 3. | aproprirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | aproprirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | aproprirao sam |
| 2. | aproprirao si |
| 3. | aproprirao je |
| množina | |
| 1. | aproprirali smo |
| 2. | aproprirali ste |
| 3. | aproprirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam aproprirao |
| 2. | bio si aproprirao |
| 3. | bio je aproprirao |
| množina | |
| 1. | bili smo aproprirali |
| 2. | bili ste aproprirali |
| 3. | bili su aproprirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | apropriraj |
| množina | |
| 1. | aproprirajmo |
| 2. | aproprirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| aproprirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| apropriravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| aproprirao, aproprirala, apropriralo | |
| aproprirali, aproprirale, aproprirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| apropriran, aproprirana, aproprirano | |
| aproprirani, aproprirane, aproprirana | |