Hrvatski jezični portal

kapètān

kapètān m 〈G kapetána〉

Izvedeni oblici
jednina
N kapetan
G kapetana
D kapetanu
A kapetana
V kapetane
L kapetanu
I kapetanom
množina
N kapetani
G kapetana
D kapetanima
A kapetane
V kapetani
L kapetanima
I kapetanima
Definicija
1. pov. upravitelj, starješina grada ili neke teritorijalne jedinice
2. a. zapovjednik broda ili aviona b. upravitelj luke
3. sport vođa momčadi; kapiten
4. a. vojn. satnik b. čin u ratnoj mornarici [kapetan korvete; kapetan fregate; kapetan bojnog broda]
Onomastika
pr. (prema zanimanju odn. upraviteljskom položaju): Kapètān (Osijek), Kapètānčić (Osijek, Rijeka), Kapètanić (130, Dubrovnik, Posavina), Kapetánović (680, sred. i S Dalmacija, Z Slavonija), Kaptinić (Slavonija), Kapìtān (160, Zagorje), Kapìtanić (Ðurđevac, Prigorje, Pokuplje), Kapìtanj (Baranja, ← mađ.), Kapitánović (440, sred. i S Dalmacija), Kaptèin (Ðakovo)
top.: Kapetánovac (potok, Petrinja), Kapetánovići (zaselak, Split, Bjelovar), Kapètānskē livade (Ðurđevac), Kapètān stȃn (Ravni kotari), Kapitánović (zaselak, Split); (naselja): Kapetánovo Pȍlje (Pakrac, 67 stan.)
Etimologija
njem. Kapitän ← fr. capitaine ← lat. capitaneus: prvak ≃ caput: vrh, glava