kàštel
kàštel m 〈G mn kȁštēlā〉
jednina | |
---|---|
N | kaštel |
G | kaštela |
D | kaštelu |
A | kaštel |
V | kaštele |
L | kaštelu |
I | kaštelom |
množina | |
N | kašteli |
G | kaštela |
D | kaštelima |
A | kaštele |
V | kašteli |
L | kaštelima |
I | kaštelima |
1. | pov. a. utvrđeni grad, dvor, ob. na lako branjivom mjestu (iz srednjega vijeka ili kasnije) sjedište oblasnog gospodara; burg, tvrđava, zamak b. kula |
2. | pov. izdvojeni dio grada koji se odlikuje dobrim zidinama i lako je branjiv, ob. je bio predviđen kao posljednje utočište braniteljima ako bi neprijatelj osvojio ostatak grada; kastel, kasteo, kašteo |
3. | pom. izdvojeno zatvoreno pramčano nadgrađe iznad gornje palube broda |