kȅsa
kȅsa ž 〈G mn kȇsā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kesa |
| G | kese |
| D | kesi |
| A | kesu |
| V | keso |
| L | kesi |
| I | kesom |
| množina | |
| N | kese |
| G | kesa |
| D | kesama |
| A | kese |
| V | kese |
| L | kesama |
| I | kesama |
Definicija
reg. (+ srp.)
| 1. | vrećica od papira, platna, plastike, kože i sl., služi za pogodniji prijenos sitnih potrepština |
| 2. | pren. ono što oblikom podsjeća na kesu |
Sintagma
∆ kesa dukata pren. arh. novčanik
Frazeologija
⃟ kese pod očima jako izraženi podočnjaci;
ni u kesu ni iz kese (ni u džep, ni iz džepa) svejedno mi je, neću imati ni štete ni koristi;
odriješiti (odvezati, razvezati) kesu dati novac (ob. u predodžbi da ga ima mnogo ili da tko zamišlja da treba da dobije u velikoj količini);
prazna kesa (imati praznu kesu) siromaštvo (biti siromašan, nemati ništa);
puna kesa (imati punu kesu) obilje, imućnost (imati mnogo, biti bogat);
stegnuti kesu ne htjeti dati novac, postati manje darežljiv, postati škrt;
udariti (koga) po kesi novčano kazniti
ni u kesu ni iz kese (ni u džep, ni iz džepa) svejedno mi je, neću imati ni štete ni koristi;
odriješiti (odvezati, razvezati) kesu dati novac (ob. u predodžbi da ga ima mnogo ili da tko zamišlja da treba da dobije u velikoj količini);
prazna kesa (imati praznu kesu) siromaštvo (biti siromašan, nemati ništa);
puna kesa (imati punu kesu) obilje, imućnost (imati mnogo, biti bogat);
stegnuti kesu ne htjeti dati novac, postati manje darežljiv, postati škrt;
udariti (koga) po kesi novčano kazniti
Onomastika
♦ pr. (nadimačka ili prema zanimanju): Ćésić, Kȅsāk (110, Zlatar Bistrica, Moslavina), Kȅsār (Rijeka, Z Slavonija), Kesèdžīć (Krapina, Zagreb, Osijek), Késić (960, Gračac, sred. i S Dalmacija)
Etimologija
✧ tur. kese ← perz. kīse
