pobjeljívati
pobjeljívati (, što) nesvrš. 〈prez. pobjèljujēm, pril. sad. pobjèljūjući, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pobjeljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pobjeljujem |
| 2. | pobjeljuješ |
| 3. | pobjeljuje |
| množina | |
| 1. | pobjeljujemo |
| 2. | pobjeljujete |
| 3. | pobjeljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pobjeljivat ću |
| 2. | pobjeljivat ćeš |
| 3. | pobjeljivat će |
| množina | |
| 1. | pobjeljivat ćemo |
| 2. | pobjeljivat ćete |
| 3. | pobjeljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pobjeljivah |
| 2. | pobjeljivaše |
| 3. | pobjeljivaše |
| množina | |
| 1. | pobjeljivasmo |
| 2. | pobjeljivaste |
| 3. | pobjeljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pobjeljivao sam |
| 2. | pobjeljivao si |
| 3. | pobjeljivao je |
| množina | |
| 1. | pobjeljivali smo |
| 2. | pobjeljivali ste |
| 3. | pobjeljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pobjeljivao |
| 2. | bio si pobjeljivao |
| 3. | bio je pobjeljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo pobjeljivali |
| 2. | bili ste pobjeljivali |
| 3. | bili su pobjeljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pobjeljuj |
| množina | |
| 1. | pobjeljujmo |
| 2. | pobjeljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pobjeljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pobjeljivao, pobjeljivala, pobjeljivalo | |
| pobjeljivali, pobjeljivale, pobjeljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pobjeljivan, pobjeljivana, pobjeljivano | |
| pobjeljivani, pobjeljivane, pobjeljivana | |
Etimologija
✧ vidi pobijéliti
