podmítiti
podmítiti (koga čime) svrš. 〈prez. pòdmītīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòdmīćen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
podmititi | |
prezent | |
jednina | |
1. | podmitim |
2. | podmitiš |
3. | podmiti |
množina | |
1. | podmitimo |
2. | podmitite |
3. | podmite |
futur | |
jednina | |
1. | podmitit ću |
2. | podmitit ćeš |
3. | podmitit će |
množina | |
1. | podmitit ćemo |
2. | podmitit ćete |
3. | podmitit će |
aorist | |
jednina | |
1. | podmitih |
2. | podmiti |
3. | podmiti |
množina | |
1. | podmitismo |
2. | podmitiste |
3. | podmitiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | podmitio sam |
2. | podmitio si |
3. | podmitio je |
množina | |
1. | podmitili smo |
2. | podmitili ste |
3. | podmitili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam podmitio |
2. | bio si podmitio |
3. | bio je podmitio |
množina | |
1. | bili smo podmitili |
2. | bili ste podmitili |
3. | bili su podmitili |
imperativ | |
jednina | |
2. | podmiti |
množina | |
1. | podmitimo |
2. | podmitite |
glagolski prilog prošli | |
podmitivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
podmitio, podmitila, podmitilo | |
podmitili, podmitile, podmitila | |
glagolski pridjev pasivni | |
podmićen, podmićena, podmićeno | |
podmićeni, podmićene, podmićena |