pogubljívati
pogubljívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. pogùbljujēm, pril. sad. pogùbljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pogubljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pogubljujem |
| 2. | pogubljuješ |
| 3. | pogubljuje |
| množina | |
| 1. | pogubljujemo |
| 2. | pogubljujete |
| 3. | pogubljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pogubljivat ću |
| 2. | pogubljivat ćeš |
| 3. | pogubljivat će |
| množina | |
| 1. | pogubljivat ćemo |
| 2. | pogubljivat ćete |
| 3. | pogubljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pogubljivah |
| 2. | pogubljivaše |
| 3. | pogubljivaše |
| množina | |
| 1. | pogubljivasmo |
| 2. | pogubljivaste |
| 3. | pogubljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pogubljivao sam |
| 2. | pogubljivao si |
| 3. | pogubljivao je |
| množina | |
| 1. | pogubljivali smo |
| 2. | pogubljivali ste |
| 3. | pogubljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pogubljivao |
| 2. | bio si pogubljivao |
| 3. | bio je pogubljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo pogubljivali |
| 2. | bili ste pogubljivali |
| 3. | bili su pogubljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pogubljuj |
| množina | |
| 1. | pogubljujmo |
| 2. | pogubljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pogubljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pogubljivao, pogubljivala, pogubljivalo | |
| pogubljivali, pogubljivale, pogubljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pogubljivan, pogubljivana, pogubljivano | |
| pogubljivani, pogubljivane, pogubljivana | |
Etimologija
✧ vidi pogùbiti
