pogrijéšiti
pogrijéšiti svrš. 〈prez. pògrijēšīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. pogrijéšio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pogriješiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pogriješim |
2. | pogriješiš |
3. | pogriješi |
množina | |
1. | pogriješimo |
2. | pogriješite |
3. | pogriješe |
futur | |
jednina | |
1. | pogriješit ću |
2. | pogriješit ćeš |
3. | pogriješit će |
množina | |
1. | pogriješit ćemo |
2. | pogriješit ćete |
3. | pogriješit će |
aorist | |
jednina | |
1. | pogriješih |
2. | pogriješi |
3. | pogriješi |
množina | |
1. | pogriješismo |
2. | pogriješiste |
3. | pogriješiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pogriješio sam |
2. | pogriješio si |
3. | pogriješio je |
množina | |
1. | pogriješili smo |
2. | pogriješili ste |
3. | pogriješili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pogriješio |
2. | bio si pogriješio |
3. | bio je pogriješio |
množina | |
1. | bili smo pogriješili |
2. | bili ste pogriješili |
3. | bili su pogriješili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pogriješi |
množina | |
1. | pogriješimo |
2. | pogriješite |
glagolski prilog prošli | |
pogriješivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pogriješio, pogriješila, pogriješilo | |
pogriješili, pogriješile, pogriješila |
1. | (što) ne pogoditi, činiti pogrešno [pogriješiti put] |
2. | (u čemu) učiniti pogrešku, loše izabrati [pogriješiti u izboru; pogriješiti u odluci] |