pòkucati
pòkucati () svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. rad. pòkucao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pokucati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pokucam |
2. | pokucaš |
3. | pokuca |
množina | |
1. | pokucamo |
2. | pokucate |
3. | pokucaju |
futur | |
jednina | |
1. | pokucat ću |
2. | pokucat ćeš |
3. | pokucat će |
množina | |
1. | pokucat ćemo |
2. | pokucat ćete |
3. | pokucat će |
aorist | |
jednina | |
1. | pokucah |
2. | pokuca |
3. | pokuca |
množina | |
1. | pokucasmo |
2. | pokucaste |
3. | pokucaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pokucao sam |
2. | pokucao si |
3. | pokucao je |
množina | |
1. | pokucali smo |
2. | pokucali ste |
3. | pokucali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pokucao |
2. | bio si pokucao |
3. | bio je pokucao |
množina | |
1. | bili smo pokucali |
2. | bili ste pokucali |
3. | bili su pokucali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pokucaj |
množina | |
1. | pokucajmo |
2. | pokucajte |
glagolski prilog prošli | |
pokucavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pokucao, pokucala, pokucalo | |
pokucali, pokucale, pokucala |