benèfīcij
benèfīcij (benefícij) m (benefícija ž) 〈G -a〉
jednina | |
---|---|
N | beneficija |
G | beneficije |
D | beneficiji |
A | beneficiju |
V | beneficijo |
L | beneficiji |
I | beneficijom |
množina | |
N | beneficije |
G | beneficija |
D | beneficijama |
A | beneficije |
V | beneficije |
L | beneficijama |
I | beneficijama |
jednina | |
N | beneficij |
G | beneficija |
D | beneficiju |
A | beneficij |
V | beneficiju |
L | beneficiju |
I | beneficijem |
množina | |
N | beneficiji |
G | beneficija |
D | beneficijima |
A | beneficije |
V | beneficiji |
L | beneficijima |
I | beneficijima |
jednina | |
N | beneficij |
G | beneficija |
D | beneficiju |
A | beneficij |
V | beneficiju |
L | beneficiju |
I | beneficijem |
množina | |
N | beneficiji |
G | beneficija |
D | beneficijima |
A | beneficije |
V | beneficiji |
L | beneficijima |
I | beneficijima |
1. | (ob. mn) povlastica, prednost, olakšica, blagodat koju uživa pojedini stalež, profesija ili pojedinac |
2. | pov. zemlja ili drugi izvor prihoda koji vazal uživa u feudalnom sustavu |
3. | kat. u Katoličkoj crkvi ukupnost trajno određenih prihoda za izdržavanje crkvenih službenika, usp. nadarbina |