potvòriti
potvòriti svrš. 〈prez. pòtvorīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòtvoren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| potvoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | potvorim |
| 2. | potvoriš |
| 3. | potvori |
| množina | |
| 1. | potvorimo |
| 2. | potvorite |
| 3. | potvore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | potvorit ću |
| 2. | potvorit ćeš |
| 3. | potvorit će |
| množina | |
| 1. | potvorit ćemo |
| 2. | potvorit ćete |
| 3. | potvorit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | potvorih |
| 2. | potvori |
| 3. | potvori |
| množina | |
| 1. | potvorismo |
| 2. | potvoriste |
| 3. | potvoriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | potvorio sam |
| 2. | potvorio si |
| 3. | potvorio je |
| množina | |
| 1. | potvorili smo |
| 2. | potvorili ste |
| 3. | potvorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam potvorio |
| 2. | bio si potvorio |
| 3. | bio je potvorio |
| množina | |
| 1. | bili smo potvorili |
| 2. | bili ste potvorili |
| 3. | bili su potvorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | potvori |
| množina | |
| 1. | potvorimo |
| 2. | potvorite |
| glagolski prilog prošli | |
| potvorivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| potvorio, potvorila, potvorilo | |
| potvorili, potvorile, potvorila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| potvoren, potvorena, potvoreno | |
| potvoreni, potvorene, potvorena | |
Definicija
učiniti potvoru; oklevetati, obijediti
Etimologija
✧ po- + v. tvoriti
