poùzdati se
poùzdati se (u koga, u što) svrš. 〈prez. poùzdām se, pril. pr. -āvši se, prid. trp. pòuzdān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pouzdati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pouzdam |
2. | pouzdaš |
3. | pouzda |
množina | |
1. | pouzdamo |
2. | pouzdate |
3. | pouzdaju |
futur | |
jednina | |
1. | pouzdat ću |
2. | pouzdat ćeš |
3. | pouzdat će |
množina | |
1. | pouzdat ćemo |
2. | pouzdat ćete |
3. | pouzdat će |
aorist | |
jednina | |
1. | pouzdah |
2. | pouzda |
3. | pouzda |
množina | |
1. | pouzdasmo |
2. | pouzdaste |
3. | pouzdaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pouzdao sam |
2. | pouzdao si |
3. | pouzdao je |
množina | |
1. | pouzdali smo |
2. | pouzdali ste |
3. | pouzdali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pouzdao |
2. | bio si pouzdao |
3. | bio je pouzdao |
množina | |
1. | bili smo pouzdali |
2. | bili ste pouzdali |
3. | bili su pouzdali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pouzdaj |
množina | |
1. | pouzdajmo |
2. | pouzdajte |
glagolski prilog prošli | |
pouzdavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pouzdao, pouzdala, pouzdalo | |
pouzdali, pouzdale, pouzdala |