precizírati
precizírati (što) dv. 〈prez. precìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
precizirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | preciziram |
2. | preciziraš |
3. | precizira |
množina | |
1. | preciziramo |
2. | precizirate |
3. | preciziraju |
futur | |
jednina | |
1. | precizirat ću |
2. | precizirat ćeš |
3. | precizirat će |
množina | |
1. | precizirat ćemo |
2. | precizirat ćete |
3. | precizirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | precizirah |
2. | preciziraše |
3. | preciziraše |
množina | |
1. | precizirasmo |
2. | preciziraste |
3. | precizirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | precizirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | precizirao sam |
2. | precizirao si |
3. | precizirao je |
množina | |
1. | precizirali smo |
2. | precizirali ste |
3. | precizirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam precizirao |
2. | bio si precizirao |
3. | bio je precizirao |
množina | |
1. | bili smo precizirali |
2. | bili ste precizirali |
3. | bili su precizirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | preciziraj |
množina | |
1. | precizirajmo |
2. | precizirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
precizirajući | |
glagolski prilog prošli | |
preciziravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
precizirao, precizirala, preciziralo | |
precizirali, precizirale, precizirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
preciziran, precizirana, precizirano | |
precizirani, precizirane, precizirana |