bȅspomoćnōst
bȅspomoćnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | bespomoćnost |
| G | bespomoćnosti |
| D | bespomoćnosti |
| A | bespomoćnost |
| V | bespomoćnosti |
| L | bespomoćnosti |
| I | bespomoćnošću / bespomoćnosti |
| množina | |
| N | bespomoćnosti |
| G | bespomoćnosti |
| D | bespomoćnostima |
| A | bespomoćnosti |
| V | bespomoćnosti |
| L | bespomoćnostima |
| I | bespomoćnostima |
Definicija
psih. stanje onoga koji je bespomoćan; stvarna ili umišljena nemogućnost djelovanja u vlastitu korist i neučinkovitost u pokušajima djelovanja na okolinu; potpuna nemoć
Etimologija
✧ vidi bȅspomoćan
