premínuti
premínuti () svrš. 〈prez. prèmīnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. premínuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
preminuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | preminem |
2. | premineš |
3. | premine |
množina | |
1. | preminemo |
2. | preminete |
3. | preminu |
futur | |
jednina | |
1. | preminut ću |
2. | preminut ćeš |
3. | preminut će |
množina | |
1. | preminut ćemo |
2. | preminut ćete |
3. | preminut će |
aorist | |
jednina | |
1. | preminuh |
2. | preminu |
3. | preminu |
množina | |
1. | preminusmo |
2. | preminuste |
3. | preminuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | preminuo sam |
2. | preminuo si |
3. | preminuo je |
množina | |
1. | preminuli smo |
2. | preminuli ste |
3. | preminuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam preminuo |
2. | bio si preminuo |
3. | bio je preminuo |
množina | |
1. | bili smo preminuli |
2. | bili ste preminuli |
3. | bili su preminuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | premini |
množina | |
1. | preminimo |
2. | preminite |
glagolski prilog prošli | |
preminuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
preminuo, preminula, preminulo | |
preminuli, preminule, preminula |