Hrvatski jezični portal

mínuti

mínuti () svrš.prez. mȋnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. mínuo, prid. trp. mȋnūt〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
minuti
 
prezent
jednina
1. minem
2. mineš
3. mine
množina
1. minemo
2. minete
3. minu
 
futur
jednina
1. minut ću
2. minut ćeš
3. minut će
množina
1. minut ćemo
2. minut ćete
3. minut će
 
aorist
jednina
1. minuh
2. minu
3. minu
množina
1. minusmo
2. minuste
3. minuše
 
perfekt
jednina
1. minuo sam
2. minuo si
3. minuo je
množina
1. minuli smo
2. minuli ste
3. minuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam minuo
2. bio si minuo
3. bio je minuo
množina
1. bili smo minuli
2. bili ste minuli
3. bili su minuli
 
imperativ
jednina
2. mini
množina
1. minimo
2. minite
 
glagolski prilog prošli
minuvši
 
glagolski pridjev aktivni
minuo, minula, minulo
minuli, minule, minula
Definicija
1. a. proći, prestati, isteći (o pojavama, godišnjim dobima, stanjima, bolovima, željama i sl.) [njegovo vrijeme je minulo] b. utihnuti, izgubiti se, prestati [vjetar je minuo]
2. arh. ekspr. proći kraj koga, mimoići se s kim
Etimologija
prasl. *minuti (rus. minút', češ. minout) ← ie. *mey- (lat. meare: ići)