preuréditi
preuréditi (što) svrš. 〈prez. preùrēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. preùrēđen, gl. im. preuređénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
preurediti | |
prezent | |
jednina | |
1. | preuredim |
2. | preurediš |
3. | preuredi |
množina | |
1. | preuredimo |
2. | preuredite |
3. | preurede |
futur | |
jednina | |
1. | preuredit ću |
2. | preuredit ćeš |
3. | preuredit će |
množina | |
1. | preuredit ćemo |
2. | preuredit ćete |
3. | preuredit će |
aorist | |
jednina | |
1. | preuredih |
2. | preuredi |
3. | preuredi |
množina | |
1. | preuredismo |
2. | preurediste |
3. | preurediše |
perfekt | |
jednina | |
1. | preuredio sam |
2. | preuredio si |
3. | preuredio je |
množina | |
1. | preuredili smo |
2. | preuredili ste |
3. | preuredili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam preuredio |
2. | bio si preuredio |
3. | bio je preuredio |
množina | |
1. | bili smo preuredili |
2. | bili ste preuredili |
3. | bili su preuredili |
imperativ | |
jednina | |
2. | preuredi |
množina | |
1. | preuredimo |
2. | preuredite |
glagolski prilog prošli | |
preuredivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
preuredio, preuredila, preuredilo | |
preuredili, preuredile, preuredila | |
glagolski pridjev pasivni | |
preuređen, preuređena, preuređeno | |
preuređeni, preuređene, preuređena |