primórati
primórati (koga, što, se) svrš. 〈prez. prìmōrām, pril. pr. -āvši, prid. trp. prìmōrān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
primorati | |
prezent | |
jednina | |
1. | primoram |
2. | primoraš |
3. | primora |
množina | |
1. | primoramo |
2. | primorate |
3. | primoraju |
futur | |
jednina | |
1. | primorat ću |
2. | primorat ćeš |
3. | primorat će |
množina | |
1. | primorat ćemo |
2. | primorat ćete |
3. | primorat će |
aorist | |
jednina | |
1. | primorah |
2. | primora |
3. | primora |
množina | |
1. | primorasmo |
2. | primoraste |
3. | primoraše |
perfekt | |
jednina | |
1. | primorao sam |
2. | primorao si |
3. | primorao je |
množina | |
1. | primorali smo |
2. | primorali ste |
3. | primorali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam primorao |
2. | bio si primorao |
3. | bio je primorao |
množina | |
1. | bili smo primorali |
2. | bili ste primorali |
3. | bili su primorali |
imperativ | |
jednina | |
2. | primoraj |
množina | |
1. | primorajmo |
2. | primorajte |
glagolski prilog prošli | |
primoravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
primorao, primorala, primoralo | |
primorali, primorale, primorala | |
glagolski pridjev pasivni | |
primoran, primorana, primorano | |
primorani, primorane, primorana |