primamljívati
primamljívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. primàmljujēm, pril. sad. primàmljujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
primamljivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | primamljujem |
2. | primamljuješ |
3. | primamljuje |
množina | |
1. | primamljujemo |
2. | primamljujete |
3. | primamljuju |
futur | |
jednina | |
1. | primamljivat ću |
2. | primamljivat ćeš |
3. | primamljivat će |
množina | |
1. | primamljivat ćemo |
2. | primamljivat ćete |
3. | primamljivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | primamljivah |
2. | primamljivaše |
3. | primamljivaše |
množina | |
1. | primamljivasmo |
2. | primamljivaste |
3. | primamljivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | primamljivao sam |
2. | primamljivao si |
3. | primamljivao je |
množina | |
1. | primamljivali smo |
2. | primamljivali ste |
3. | primamljivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam primamljivao |
2. | bio si primamljivao |
3. | bio je primamljivao |
množina | |
1. | bili smo primamljivali |
2. | bili ste primamljivali |
3. | bili su primamljivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | primamljuj |
množina | |
1. | primamljujmo |
2. | primamljujte |
glagolski prilog sadašnji | |
primamljujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
primamljivao, primamljivala, primamljivalo | |
primamljivali, primamljivale, primamljivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
primamljivan, primamljivana, primamljivano | |
primamljivani, primamljivane, primamljivana |