pèčatiti
pèčatiti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -tēći, gl. im. -aćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pečatiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pečatim |
| 2. | pečatiš |
| 3. | pečati |
| množina | |
| 1. | pečatimo |
| 2. | pečatite |
| 3. | pečate |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pečatit ću |
| 2. | pečatit ćeš |
| 3. | pečatit će |
| množina | |
| 1. | pečatit ćemo |
| 2. | pečatit ćete |
| 3. | pečatit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pečaćah |
| 2. | pečaćaše |
| 3. | pečaćaše |
| množina | |
| 1. | pečaćasmo |
| 2. | pečaćaste |
| 3. | pečaćahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pečatio sam |
| 2. | pečatio si |
| 3. | pečatio je |
| množina | |
| 1. | pečatili smo |
| 2. | pečatili ste |
| 3. | pečatili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pečatio |
| 2. | bio si pečatio |
| 3. | bio je pečatio |
| množina | |
| 1. | bili smo pečatili |
| 2. | bili ste pečatili |
| 3. | bili su pečatili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pečati |
| množina | |
| 1. | pečatimo |
| 2. | pečatite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pečateći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pečatio, pečatila, pečatilo | |
| pečatili, pečatile, pečatila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pečaćen, pečaćena, pečaćeno | |
| pečaćeni, pečaćene, pečaćena | |
Definicija
stavljati, utiskivati ili udarati pečat (na što); zapečaćivati
Etimologija
✧ vidi pèčat
