pèčat
pèčat m 〈G mn pȅčātā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pečat |
| G | pečata |
| D | pečatu |
| A | pečat |
| V | pečate |
| L | pečatu |
| I | pečatom |
| množina | |
| N | pečati |
| G | pečata |
| D | pečatima |
| A | pečate |
| V | pečati |
| L | pečatima |
| I | pečatima |
Definicija
| 1. | a. predmet s urezanim reljefnim znakom koji se može otisnuti na čemu (ob. na papiru, ako je premazan bojom, u vosku, glini i sl.); žig, štambilj [udariti pečat] b. meton. otisak s pomoću takve naprave kao dokaz ispravnosti čega (ob. dokumenta) |
| 2. | trag, obilježje, žig čega [pečat tuge] |
| 3. | (Pečat) »mjesečnik za umjetnost, nauku i sve kulturne probleme«, izlazio u Zagrebu 1939—1940, M. Krleža suradnik brojeva 1—8, urednik 9—15; u posljednjem broju objavljen Dijalektički antibarbarus |
Sintagma
∆ čuvar državnog pečata visoka funkcija, ministarski resor u nekim državama;
Salamunov pečat šestokraka zvijezda, sastavljena od dva trokuta, simbol Židova;
salamunov pečat bot., v. pokosnica1
Salamunov pečat šestokraka zvijezda, sastavljena od dva trokuta, simbol Židova;
salamunov pečat bot., v. pokosnica1
Frazeologija
⃟ knjiga (pismo) sa sedam pečata nešto što se ne može razumjeti, velika tajna;
pečat šutnje šutnja, sklonost šutnji
pečat šutnje šutnja, sklonost šutnji
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Pèčatnīk (Zagreb, Međimurje, Zagorje, Prigorje)
Etimologija
✧ prasl. *pečat- (stsl. pečatь, rus. pečat', polj. pieczęć) ? ≃ v. peći
