perkolírāti
perkolírāti (što) dv. 〈prez. perkòlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
perkolirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | perkoliram |
2. | perkoliraš |
3. | perkolira |
množina | |
1. | perkoliramo |
2. | perkolirate |
3. | perkoliraju |
futur | |
jednina | |
1. | perkolirat ću |
2. | perkolirat ćeš |
3. | perkolirat će |
množina | |
1. | perkolirat ćemo |
2. | perkolirat ćete |
3. | perkolirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | perkolirah |
2. | perkoliraše |
3. | perkoliraše |
množina | |
1. | perkolirasmo |
2. | perkoliraste |
3. | perkolirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | perkolirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | perkolirao sam |
2. | perkolirao si |
3. | perkolirao je |
množina | |
1. | perkolirali smo |
2. | perkolirali ste |
3. | perkolirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam perkolirao |
2. | bio si perkolirao |
3. | bio je perkolirao |
množina | |
1. | bili smo perkolirali |
2. | bili ste perkolirali |
3. | bili su perkolirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | perkoliraj |
množina | |
1. | perkolirajmo |
2. | perkolirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
perkolirajući | |
glagolski prilog prošli | |
perkoliravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
perkolirao, perkolirala, perkoliralo | |
perkolirali, perkolirale, perkolirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
perkoliran, perkolirana, perkolirano | |
perkolirani, perkolirane, perkolirana |