pervertírati
pervertírati (koga, što) dv. 〈prez. pervèrtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
pervertirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pervertiram |
2. | pervertiraš |
3. | pervertira |
množina | |
1. | pervertiramo |
2. | pervertirate |
3. | pervertiraju |
futur | |
jednina | |
1. | pervertirat ću |
2. | pervertirat ćeš |
3. | pervertirat će |
množina | |
1. | pervertirat ćemo |
2. | pervertirat ćete |
3. | pervertirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pervertirah |
2. | pervertiraše |
3. | pervertiraše |
množina | |
1. | pervertirasmo |
2. | pervertiraste |
3. | pervertirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | pervertirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | pervertirao sam |
2. | pervertirao si |
3. | pervertirao je |
množina | |
1. | pervertirali smo |
2. | pervertirali ste |
3. | pervertirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pervertirao |
2. | bio si pervertirao |
3. | bio je pervertirao |
množina | |
1. | bili smo pervertirali |
2. | bili ste pervertirali |
3. | bili su pervertirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pervertiraj |
množina | |
1. | pervertirajmo |
2. | pervertirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
pervertirajući | |
glagolski prilog prošli | |
pervertiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pervertirao, pervertirala, pervertiralo | |
pervertirali, pervertirale, pervertirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
pervertiran, pervertirana, pervertirano | |
pervertirani, pervertirane, pervertirana |
1. | povesti/voditi, na krivi put (s pravog, prihvaćenog i sl.); (po)kvariti, (is)kvariti |
2. | upotrijebiti/upotrebljavati što ili ponašati se na krivi način; izopačiti/izopačavati |