plànuti
plànuti () svrš. 〈prez. plȁnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. plànuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
planuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | planem |
2. | planeš |
3. | plane |
množina | |
1. | planemo |
2. | planete |
3. | planu |
futur | |
jednina | |
1. | planut ću |
2. | planut ćeš |
3. | planut će |
množina | |
1. | planut ćemo |
2. | planut ćete |
3. | planut će |
aorist | |
jednina | |
1. | planuh |
2. | planu |
3. | planu |
množina | |
1. | planusmo |
2. | planuste |
3. | planuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | planuo sam |
2. | planuo si |
3. | planuo je |
množina | |
1. | planuli smo |
2. | planuli ste |
3. | planuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam planuo |
2. | bio si planuo |
3. | bio je planuo |
množina | |
1. | bili smo planuli |
2. | bili ste planuli |
3. | bili su planuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | plani |
množina | |
1. | planimo |
2. | planite |
glagolski prilog prošli | |
planuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
planuo, planula, planulo | |
planuli, planule, planula |
1. | a. naglo se razgorjeti, raspaliti se; buknuti [planula je vatra] b. pren. zasvijetliti (se), zasijati, sinuti [planulo je sunce] c. pren. jako i naglo pocrvenjeti, prekriti se rumenilom (od uzbuđenja, temperature i sl.) [planuti u obrazima] d. pren. brzo se raširiti [planuti na sve strane] |
2. | pren. naglo doći u razdraženo stanje, uzbuđenje, uzbuditi se, razljutiti se [on lako plane] |
3. | razg. naglo i brzo se potrošiti, nestati [roba je planula u rasprodaji] |