plȁndovati
plȁndovati () nesvrš. 〈prez. -dujēm, pril. sad. -dujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
plandovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | plandujem |
2. | planduješ |
3. | planduje |
množina | |
1. | plandujemo |
2. | plandujete |
3. | planduju |
futur | |
jednina | |
1. | plandovat ću |
2. | plandovat ćeš |
3. | plandovat će |
množina | |
1. | plandovat ćemo |
2. | plandovat ćete |
3. | plandovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | plandovah |
2. | plandovaše |
3. | plandovaše |
množina | |
1. | plandovasmo |
2. | plandovaste |
3. | plandovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | plandovao sam |
2. | plandovao si |
3. | plandovao je |
množina | |
1. | plandovali smo |
2. | plandovali ste |
3. | plandovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam plandovao |
2. | bio si plandovao |
3. | bio je plandovao |
množina | |
1. | bili smo plandovali |
2. | bili ste plandovali |
3. | bili su plandovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | planduj |
množina | |
1. | plandujmo |
2. | plandujte |
glagolski prilog sadašnji | |
plandujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
plandovao, plandovala, plandovalo | |
plandovali, plandovale, plandovala |
1. | odmarati se, počivati u hladu oko podne (o stoci) |
2. | pren. iron. besposličariti, dangubiti, izležavati se |