obasjávati
obasjávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. obàsjāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obasjavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obasjavam |
| 2. | obasjavaš |
| 3. | obasjava |
| množina | |
| 1. | obasjavamo |
| 2. | obasjavate |
| 3. | obasjavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obasjavat ću |
| 2. | obasjavat ćeš |
| 3. | obasjavat će |
| množina | |
| 1. | obasjavat ćemo |
| 2. | obasjavat ćete |
| 3. | obasjavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obasjavah |
| 2. | obasjavaše |
| 3. | obasjavaše |
| množina | |
| 1. | obasjavasmo |
| 2. | obasjavaste |
| 3. | obasjavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obasjavao sam |
| 2. | obasjavao si |
| 3. | obasjavao je |
| množina | |
| 1. | obasjavali smo |
| 2. | obasjavali ste |
| 3. | obasjavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obasjavao |
| 2. | bio si obasjavao |
| 3. | bio je obasjavao |
| množina | |
| 1. | bili smo obasjavali |
| 2. | bili ste obasjavali |
| 3. | bili su obasjavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obasjavaj |
| množina | |
| 1. | obasjavajmo |
| 2. | obasjavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obasjavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obasjavao, obasjavala, obasjavalo | |
| obasjavali, obasjavale, obasjavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obasjavan, obasjavana, obasjavano | |
| obasjavani, obasjavane, obasjavana | |
Etimologija
✧ vidi obàsjati
