odòljeti
odòljeti (komu, čemu) svrš. 〈prez. òdolīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. odòlio/odòljela ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odoljeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odolim |
2. | odoliš |
3. | odoli |
množina | |
1. | odolimo |
2. | odolite |
3. | odole |
futur | |
jednina | |
1. | odoljet ću |
2. | odoljet ćeš |
3. | odoljet će |
množina | |
1. | odoljet ćemo |
2. | odoljet ćete |
3. | odoljet će |
aorist | |
jednina | |
1. | odoljeh |
2. | odolje |
3. | odolje |
množina | |
1. | odoljesmo |
2. | odoljeste |
3. | odolješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | odolio sam |
2. | odolio si |
3. | odolio je |
množina | |
1. | odoljeli smo |
2. | odoljeli ste |
3. | odoljeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odolio |
2. | bio si odolio |
3. | bio je odolio |
množina | |
1. | bili smo odoljeli |
2. | bili ste odoljeli |
3. | bili su odoljeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | odoli |
množina | |
1. | odolimo |
2. | odolite |
glagolski prilog prošli | |
odoljevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odolio, odoljela, odoljelo | |
odoljeli, odoljele, odoljela |