ȍbrūč
ȍbrūč m
jednina | |
---|---|
N | obruč |
G | obruča |
D | obruču |
A | obruč |
V | obruču |
L | obruču |
I | obručem |
množina | |
N | obruči |
G | obruča |
D | obručima |
A | obruče |
V | obruči |
L | obručima |
I | obručima |
1. | metalni ili drveni pȃs u obliku kružnice kojim se učvršćuju i povezuju dȕge bačve, kace i druge slične posude [koturati obruč; staviti obruč] |
2. | pren. vojn. okruženje oko neprijatelja; opkola [probiti se iz obruča] |