obučávati
obučávati (koga) nesvrš. 〈prez. obùčāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obučavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | obučavam |
2. | obučavaš |
3. | obučava |
množina | |
1. | obučavamo |
2. | obučavate |
3. | obučavaju |
futur | |
jednina | |
1. | obučavat ću |
2. | obučavat ćeš |
3. | obučavat će |
množina | |
1. | obučavat ćemo |
2. | obučavat ćete |
3. | obučavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | obučavah |
2. | obučavaše |
3. | obučavaše |
množina | |
1. | obučavasmo |
2. | obučavaste |
3. | obučavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | obučavao sam |
2. | obučavao si |
3. | obučavao je |
množina | |
1. | obučavali smo |
2. | obučavali ste |
3. | obučavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obučavao |
2. | bio si obučavao |
3. | bio je obučavao |
množina | |
1. | bili smo obučavali |
2. | bili ste obučavali |
3. | bili su obučavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | obučavaj |
množina | |
1. | obučavajmo |
2. | obučavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
obučavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
obučavao, obučavala, obučavalo | |
obučavali, obučavale, obučavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
obučavan, obučavana, obučavano | |
obučavani, obučavane, obučavana |