očijúkati
očijúkati (s kim) nesvrš. 〈prez. očìjūkām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
očijukati | |
prezent | |
jednina | |
1. | očijukam |
2. | očijukaš |
3. | očijuka |
množina | |
1. | očijukamo |
2. | očijukate |
3. | očijukaju |
futur | |
jednina | |
1. | očijukat ću |
2. | očijukat ćeš |
3. | očijukat će |
množina | |
1. | očijukat ćemo |
2. | očijukat ćete |
3. | očijukat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | očijukah |
2. | očijukaše |
3. | očijukaše |
množina | |
1. | očijukasmo |
2. | očijukaste |
3. | očijukahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | očijukao sam |
2. | očijukao si |
3. | očijukao je |
množina | |
1. | očijukali smo |
2. | očijukali ste |
3. | očijukali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam očijukao |
2. | bio si očijukao |
3. | bio je očijukao |
množina | |
1. | bili smo očijukali |
2. | bili ste očijukali |
3. | bili su očijukali |
imperativ | |
jednina | |
2. | očijukaj |
množina | |
1. | očijukajmo |
2. | očijukajte |
glagolski prilog sadašnji | |
očijukajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
očijukao, očijukala, očijukalo | |
očijukali, očijukale, očijukala |
1. | izmjenjivati poglede simpatije s osobom suprotnog spola |
2. | (s kim, s čim) pren. pejor. razg. pokazivati simpatije, šurovati [očijukati s političkim protivnicima] |