obùstaviti
obùstaviti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. obùstavljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obustaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obustavim |
| 2. | obustaviš |
| 3. | obustavi |
| množina | |
| 1. | obustavimo |
| 2. | obustavite |
| 3. | obustave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obustavit ću |
| 2. | obustavit ćeš |
| 3. | obustavit će |
| množina | |
| 1. | obustavit ćemo |
| 2. | obustavit ćete |
| 3. | obustavit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obustavih |
| 2. | obustavi |
| 3. | obustavi |
| množina | |
| 1. | obustavismo |
| 2. | obustaviste |
| 3. | obustaviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obustavio sam |
| 2. | obustavio si |
| 3. | obustavio je |
| množina | |
| 1. | obustavili smo |
| 2. | obustavili ste |
| 3. | obustavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obustavio |
| 2. | bio si obustavio |
| 3. | bio je obustavio |
| množina | |
| 1. | bili smo obustavili |
| 2. | bili ste obustavili |
| 3. | bili su obustavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obustavi |
| množina | |
| 1. | obustavimo |
| 2. | obustavite |
| glagolski prilog prošli | |
| obustavivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obustavio, obustavila, obustavilo | |
| obustavili, obustavile, obustavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obustavljen, obustavljena, obustavljeno | |
| obustavljeni, obustavljene, obustavljena | |
Definicija
prekinuti s čime, zaustaviti što [obustaviti isporuku; obustaviti promet]
Etimologija
✧ o (b)- + u- + v. staviti
