obùhvaćati
obùhvaćati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obuhvaćati | |
prezent | |
jednina | |
1. | obuhvaćam |
2. | obuhvaćaš |
3. | obuhvaća |
množina | |
1. | obuhvaćamo |
2. | obuhvaćate |
3. | obuhvaćaju |
futur | |
jednina | |
1. | obuhvaćat ću |
2. | obuhvaćat ćeš |
3. | obuhvaćat će |
množina | |
1. | obuhvaćat ćemo |
2. | obuhvaćat ćete |
3. | obuhvaćat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | obuhvaćah |
2. | obuhvaćaše |
3. | obuhvaćaše |
množina | |
1. | obuhvaćasmo |
2. | obuhvaćaste |
3. | obuhvaćahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | obuhvaćao sam |
2. | obuhvaćao si |
3. | obuhvaćao je |
množina | |
1. | obuhvaćali smo |
2. | obuhvaćali ste |
3. | obuhvaćali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obuhvaćao |
2. | bio si obuhvaćao |
3. | bio je obuhvaćao |
množina | |
1. | bili smo obuhvaćali |
2. | bili ste obuhvaćali |
3. | bili su obuhvaćali |
imperativ | |
jednina | |
2. | obuhvaćaj |
množina | |
1. | obuhvaćajmo |
2. | obuhvaćajte |
glagolski prilog sadašnji | |
obuhvaćajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
obuhvaćao, obuhvaćala, obuhvaćalo | |
obuhvaćali, obuhvaćale, obuhvaćala | |
glagolski pridjev pasivni | |
obuhvaćan, obuhvaćana, obuhvaćano | |
obuhvaćani, obuhvaćane, obuhvaćana |