odgovóriti
odgovóriti (komu, čemu, što) svrš. 〈prez. odgòvorīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. odgòvoren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odgovoriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odgovorim |
2. | odgovoriš |
3. | odgovori |
množina | |
1. | odgovorimo |
2. | odgovorite |
3. | odgovore |
futur | |
jednina | |
1. | odgovorit ću |
2. | odgovorit ćeš |
3. | odgovorit će |
množina | |
1. | odgovorit ćemo |
2. | odgovorit ćete |
3. | odgovorit će |
aorist | |
jednina | |
1. | odgovorih |
2. | odgovori |
3. | odgovori |
množina | |
1. | odgovorismo |
2. | odgovoriste |
3. | odgovoriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odgovorio sam |
2. | odgovorio si |
3. | odgovorio je |
množina | |
1. | odgovorili smo |
2. | odgovorili ste |
3. | odgovorili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odgovorio |
2. | bio si odgovorio |
3. | bio je odgovorio |
množina | |
1. | bili smo odgovorili |
2. | bili ste odgovorili |
3. | bili su odgovorili |
imperativ | |
jednina | |
2. | odgovori |
množina | |
1. | odgovorimo |
2. | odgovorite |
glagolski prilog prošli | |
odgovorivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odgovorio, odgovorila, odgovorilo | |
odgovorili, odgovorile, odgovorila | |
glagolski pridjev pasivni | |
odgovoren, odgovorena, odgovoreno | |
odgovoreni, odgovorene, odgovorena |
1. | dati odgovor na postavljeno pitanje (pismo itd.) |
2. | učiniti što na neki poticaj; reagirati [odgovoriti na telefon] |
3. | (koga, od čega) odvratiti (2) |