odlúčiti
odlúčiti (se) svrš. 〈prez. òdlūčīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òdlūčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odlučiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odlučim |
2. | odlučiš |
3. | odluči |
množina | |
1. | odlučimo |
2. | odlučite |
3. | odluče |
futur | |
jednina | |
1. | odlučit ću |
2. | odlučit ćeš |
3. | odlučit će |
množina | |
1. | odlučit ćemo |
2. | odlučit ćete |
3. | odlučit će |
aorist | |
jednina | |
1. | odlučih |
2. | odluči |
3. | odluči |
množina | |
1. | odlučismo |
2. | odlučiste |
3. | odlučiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odlučio sam |
2. | odlučio si |
3. | odlučio je |
množina | |
1. | odlučili smo |
2. | odlučili ste |
3. | odlučili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odlučio |
2. | bio si odlučio |
3. | bio je odlučio |
množina | |
1. | bili smo odlučili |
2. | bili ste odlučili |
3. | bili su odlučili |
imperativ | |
jednina | |
2. | odluči |
množina | |
1. | odlučimo |
2. | odlučite |
glagolski prilog prošli | |
odlučivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odlučio, odlučila, odlučilo | |
odlučili, odlučile, odlučila | |
glagolski pridjev pasivni | |
odlučen, odlučena, odlučeno | |
odlučeni, odlučene, odlučena |
1. | (što) donijeti odluku, donijeti presudu, odrediti konačni ishod čega [odlučivale su minute] |
2. | (se) opredijeliti se, riješiti se [nije se mogao odlučiti] |