Hrvatski jezični portal

òdvjetnīk

òdvjetnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉

Izvedeni oblici
jednina
N odvjetnik
G odvjetnika
D odvjetniku
A odvjetnika
V odvjetniče
L odvjetniku
I odvjetnikom
množina
N odvjetnici
G odvjetnika
D odvjetnicima
A odvjetnike
V odvjetnici
L odvjetnicima
I odvjetnicima
Definicija
pravn. branitelj okrivljenog u kaznenom postupku, zastupnik stranke u parničnom postupku; advokat [državni odvjetnik; uzeti odvjetnika; otići odvjetniku]
Etimologija
✧ od- (ot-) + prasl. *větati: savjetovati, v. vijeće