ogovárati
ogovárati (koga) nesvrš. 〈prez. ogòvārām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ogovarati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ogovaram |
2. | ogovaraš |
3. | ogovara |
množina | |
1. | ogovaramo |
2. | ogovarate |
3. | ogovaraju |
futur | |
jednina | |
1. | ogovarat ću |
2. | ogovarat ćeš |
3. | ogovarat će |
množina | |
1. | ogovarat ćemo |
2. | ogovarat ćete |
3. | ogovarat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ogovarah |
2. | ogovaraše |
3. | ogovaraše |
množina | |
1. | ogovarasmo |
2. | ogovaraste |
3. | ogovarahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ogovarao sam |
2. | ogovarao si |
3. | ogovarao je |
množina | |
1. | ogovarali smo |
2. | ogovarali ste |
3. | ogovarali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ogovarao |
2. | bio si ogovarao |
3. | bio je ogovarao |
množina | |
1. | bili smo ogovarali |
2. | bili ste ogovarali |
3. | bili su ogovarali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ogovaraj |
množina | |
1. | ogovarajmo |
2. | ogovarajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ogovarajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ogovarao, ogovarala, ogovaralo | |
ogovarali, ogovarale, ogovarala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ogovaran, ogovarana, ogovarano | |
ogovarani, ogovarane, ogovarana |