ògrijati
ògrijati (koga, što, se) svrš. 〈prez. ògrijēm (se), pril. pr. -āvši (se), imp. ògrīj (se), prid. trp. ògrijān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ogrijati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ogrijem |
2. | ogriješ |
3. | ogrije |
množina | |
1. | ogrijemo |
2. | ogrijete |
3. | ogriju |
futur | |
jednina | |
1. | ogrijat ću |
2. | ogrijat ćeš |
3. | ogrijat će |
množina | |
1. | ogrijat ćemo |
2. | ogrijat ćete |
3. | ogrijat će |
aorist | |
jednina | |
1. | ogrijah |
2. | ogrija |
3. | ogrija |
množina | |
1. | ogrijasmo |
2. | ogrijaste |
3. | ogrijaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ogrijao sam |
2. | ogrijao si |
3. | ogrijao je |
množina | |
1. | ogrijali smo |
2. | ogrijali ste |
3. | ogrijali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ogrijao |
2. | bio si ogrijao |
3. | bio je ogrijao |
množina | |
1. | bili smo ogrijali |
2. | bili ste ogrijali |
3. | bili su ogrijali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ogrij |
množina | |
1. | ogrijmo |
2. | ogrijte |
glagolski prilog prošli | |
ogrijavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ogrijao, ogrijala, ogrijalo | |
ogrijali, ogrijale, ogrijala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ogrijan, ogrijana, ogrijano | |
ogrijani, ogrijane, ogrijana |
1. | činiti da što postane toplo ili vruće |
2. | pren. riječima ili djelom uliti drugima nadu, samopouzdanje [ogrijati srca] |