okìdāč
okìdāč m 〈G okidáča〉
jednina | |
---|---|
N | okidač |
G | okidača |
D | okidaču |
A | okidač |
V | okidaču |
L | okidaču |
I | okidačem |
množina | |
N | okidači |
G | okidača |
D | okidačima |
A | okidače |
V | okidači |
L | okidačima |
I | okidačima |
1. | dio mehanizma vatrenog oružja kojim se zadržava i pokreće udarna igla; obarač, oroz, otponac, kokot |
2. | meton. otponac na kakvu aparatu |