oksimòrōn
oksimòrōn m 〈G oksimoróna〉
Definicija
knjiž. stilska figura koja u sebi objedinjuje dva proturječna pojma (npr. vrući led, mudra budala, živi mrtvac, pošten lopov)
Etimologija
✧ grč. oksýmōron ← oksýs: oštar, oštrouman + mōrós: budalast, glup
