okòvati
okòvati (koga, što) svrš. 〈prez. òkujēm, pril. pr. -āvši, imp. òkūj, prid. trp. ȍkovān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
okovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | okujem |
2. | okuješ |
3. | okuje |
množina | |
1. | okujemo |
2. | okujete |
3. | okuju |
futur | |
jednina | |
1. | okovat ću |
2. | okovat ćeš |
3. | okovat će |
množina | |
1. | okovat ćemo |
2. | okovat ćete |
3. | okovat će |
aorist | |
jednina | |
1. | okovah |
2. | okova |
3. | okova |
množina | |
1. | okovasmo |
2. | okovaste |
3. | okovaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | okovao sam |
2. | okovao si |
3. | okovao je |
množina | |
1. | okovali smo |
2. | okovali ste |
3. | okovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam okovao |
2. | bio si okovao |
3. | bio je okovao |
množina | |
1. | bili smo okovali |
2. | bili ste okovali |
3. | bili su okovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | okuj |
množina | |
1. | okujmo |
2. | okujte |
glagolski prilog prošli | |
okovavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
okovao, okovala, okovalo | |
okovali, okovale, okovala | |
glagolski pridjev pasivni | |
okovan, okovana, okovano | |
okovani, okovane, okovana |
1. | staviti kome okove |
2. | obložiti što kovanim plemenitim metalom (zlatom ili srebrom) |
3. | pren. sputati koga u slobodi mišljenja, rada i djelovanja |