onemòćati
onemòćati () svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. rad. onemòćao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| onemoćati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | onemoćam |
| 2. | onemoćaš |
| 3. | onemoća |
| množina | |
| 1. | onemoćamo |
| 2. | onemoćate |
| 3. | onemoćaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | onemoćat ću |
| 2. | onemoćat ćeš |
| 3. | onemoćat će |
| množina | |
| 1. | onemoćat ćemo |
| 2. | onemoćat ćete |
| 3. | onemoćat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | onemoćah |
| 2. | onemoća |
| 3. | onemoća |
| množina | |
| 1. | onemoćasmo |
| 2. | onemoćaste |
| 3. | onemoćaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | onemoćao sam |
| 2. | onemoćao si |
| 3. | onemoćao je |
| množina | |
| 1. | onemoćali smo |
| 2. | onemoćali ste |
| 3. | onemoćali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam onemoćao |
| 2. | bio si onemoćao |
| 3. | bio je onemoćao |
| množina | |
| 1. | bili smo onemoćali |
| 2. | bili ste onemoćali |
| 3. | bili su onemoćali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | onemoćaj |
| množina | |
| 1. | onemoćajmo |
| 2. | onemoćajte |
| glagolski prilog prošli | |
| onemoćavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| onemoćao, onemoćala, onemoćalo | |
| onemoćali, onemoćale, onemoćala | |
Definicija
doći u stanje nemoći, postati nemoćan, izgubiti snagu, iscrpsti se
Etimologija
✧ o (b)- + v. nemoć
