omamljívati
omamljívati (koga, se) nesvrš. 〈prez. omàmljujēm (se), pril. sad. omàmljujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| omamljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | omamljujem |
| 2. | omamljuješ |
| 3. | omamljuje |
| množina | |
| 1. | omamljujemo |
| 2. | omamljujete |
| 3. | omamljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | omamljivat ću |
| 2. | omamljivat ćeš |
| 3. | omamljivat će |
| množina | |
| 1. | omamljivat ćemo |
| 2. | omamljivat ćete |
| 3. | omamljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | omamljivah |
| 2. | omamljivaše |
| 3. | omamljivaše |
| množina | |
| 1. | omamljivasmo |
| 2. | omamljivaste |
| 3. | omamljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | omamljivao sam |
| 2. | omamljivao si |
| 3. | omamljivao je |
| množina | |
| 1. | omamljivali smo |
| 2. | omamljivali ste |
| 3. | omamljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam omamljivao |
| 2. | bio si omamljivao |
| 3. | bio je omamljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo omamljivali |
| 2. | bili ste omamljivali |
| 3. | bili su omamljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | omamljuj |
| množina | |
| 1. | omamljujmo |
| 2. | omamljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| omamljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| omamljivao, omamljivala, omamljivalo | |
| omamljivali, omamljivale, omamljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| omamljivan, omamljivana, omamljivano | |
| omamljivani, omamljivane, omamljivana | |
Etimologija
✧ vidi omámiti
