ométati
ométati (koga, što) nesvrš. 〈prez. òmētām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ometati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ometam |
2. | ometaš |
3. | ometa |
množina | |
1. | ometamo |
2. | ometate |
3. | ometaju |
futur | |
jednina | |
1. | ometat ću |
2. | ometat ćeš |
3. | ometat će |
množina | |
1. | ometat ćemo |
2. | ometat ćete |
3. | ometat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ometah |
2. | ometaše |
3. | ometaše |
množina | |
1. | ometasmo |
2. | ometaste |
3. | ometahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ometao sam |
2. | ometao si |
3. | ometao je |
množina | |
1. | ometali smo |
2. | ometali ste |
3. | ometali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ometao |
2. | bio si ometao |
3. | bio je ometao |
množina | |
1. | bili smo ometali |
2. | bili ste ometali |
3. | bili su ometali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ometaj |
množina | |
1. | ometajmo |
2. | ometajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ometajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ometao, ometala, ometalo | |
ometali, ometale, ometala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ometan, ometana, ometano | |
ometani, ometane, ometana |