òtīći
òtīći svrš. 〈prez. òtīđēm/ȍdēm, pril. pr. òtišāvši, imp. otíđi, aor. otíđoh/òdoh, prid. rad. òtišao/òtišla ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otići | |
prezent | |
jednina | |
1. | odem |
2. | odeš |
3. | ode |
množina | |
1. | odemo |
2. | odete |
3. | odu |
futur | |
jednina | |
1. | ću |
2. | ćeš |
3. | će |
množina | |
1. | ćemo |
2. | ćete |
3. | će |
aorist | |
jednina | |
1. | odoh |
2. | ode |
3. | ode |
množina | |
1. | odosme |
2. | odoste |
3. | odoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | sam |
2. | si |
3. | je |
množina | |
1. | smo |
2. | ste |
3. | su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam |
2. | bio si |
3. | bio je |
množina | |
1. | bili smo |
2. | bili ste |
3. | bili su |
imperativ | |
jednina | |
2. | odi |
množina | |
1. | odimo |
2. | odite |
glagolski prilog prošli | |
glagolski pridjev aktivni | |
, , | |
, , |
1. | () a. napustiti neko mjesto, udaljiti se b. proći, proteći, minuti c. nestati [otići u vjetar 1. besmisleno se potrošiti (o novcu i sl.) 2. ne ostvariti se (o obećanjima, planovima i sl.); otići bestraga nestati, izgubiti se (bez žaljenja); otići k vragu nastradati] d. razg. eufem. umrijeti, poginuti |
2. | (kome) a. posjetiti koga b. smjestiti se kod koga |
3. | ob. u: [ne znati otići suviše se dugo zadržati ili zadržavati u gostima, nemati mjere; otići praznih ruku ne dobiti ništa, ne obaviti posao] |