otézati
otézati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. òtēžēm (se), pril. sad. otéžūći (se), gl. im. -zānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otezati | |
prezent | |
jednina | |
1. | otežem |
2. | otežeš |
3. | oteže |
množina | |
1. | otežemo |
2. | otežete |
3. | otežu |
futur | |
jednina | |
1. | otezat ću |
2. | otezat ćeš |
3. | otezat će |
množina | |
1. | otezat ćemo |
2. | otezat ćete |
3. | otezat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | otezah |
2. | otezaše |
3. | otezaše |
množina | |
1. | otezasmo |
2. | otezaste |
3. | otezahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | otezao sam |
2. | otezao si |
3. | otezao je |
množina | |
1. | otezali smo |
2. | otezali ste |
3. | otezali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otezao |
2. | bio si otezao |
3. | bio je otezao |
množina | |
1. | bili smo otezali |
2. | bili ste otezali |
3. | bili su otezali |
imperativ | |
jednina | |
2. | oteži |
množina | |
1. | otežimo |
2. | otežite |
glagolski prilog sadašnji | |
otežući | |
glagolski pridjev aktivni | |
otezao, otezala, otezalo | |
otezali, otezale, otezala | |
glagolski pridjev pasivni | |
otezan, otezana, otezano | |
otezani, otezane, otezana |