òteći2
òteći2 (òteknuti) () svrš. 〈prez. otèčēm, pril. pr. òteknūvši, prid. trp. otèčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oteći | |
prezent | |
jednina | |
1. | oteknem |
2. | otekneš |
3. | otekne |
množina | |
1. | oteknemo |
2. | oteknete |
3. | oteknu |
futur | |
jednina | |
1. | oteći ću |
2. | oteći ćeš |
3. | oteći će |
množina | |
1. | oteći ćemo |
2. | oteći ćete |
3. | oteći će |
aorist | |
jednina | |
1. | otekoh |
2. | oteče |
3. | oteče |
množina | |
1. | otekosmo |
2. | otekoste |
3. | otekoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otekao sam |
2. | otekao si |
3. | otekao je |
množina | |
1. | otekli smo |
2. | otekli ste |
3. | otekli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otekao |
2. | bio si otekao |
3. | bio je otekao |
množina | |
1. | bili smo otekli |
2. | bili ste otekli |
3. | bili su otekli |
imperativ | |
jednina | |
2. | otekni |
množina | |
1. | oteknimo |
2. | oteknite |
glagolski prilog prošli | |
oteknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otekao, otekla, oteklo | |
otekli, otekle, otekla | |
glagolski pridjev pasivni | |
otečen, otečena, otečeno | |
otečeni, otečene, otečena |