òvāj
òvāj zam. (òvā ž, òvō sr) 〈G òvōg (a)/òvē ž/òvogā sr, N mn òvī/òvē ž/òvā sr〉
1. | (pokazna) za ono što je blizu onoga koji govori (bliže nego sugovorniku) |
2. | (u im. službi) nije uvijek prikladna za pristojno ophođenje [ovaj vas traži] |
3. | poštapalica bez značenja u m rodu (osim u doslovnom bilježenju, nema je u pisanom tekstu) |
4. | (sr) (čega) razg. u zn. mala količina, malo čega ili male vrijednosti [ovo stvari, ovo kuće] |