òvāj
òvāj zam. (òvā ž, òvō sr) 〈G òvōg (a)/òvē ž/òvogā sr, N mn òvī/òvē ž/òvā sr〉
Definicija
| 1. | (pokazna) za ono što je blizu onoga koji govori (bliže nego sugovorniku) |
| 2. | (u im. službi) nije uvijek prikladna za pristojno ophođenje [ovaj vas traži] |
| 3. | poštapalica bez značenja u m rodu (osim u doslovnom bilježenju, nema je u pisanom tekstu) |
| 4. | (sr) (čega) razg. u zn. mala količina, malo čega ili male vrijednosti [ovo stvari, ovo kuće] |
Frazeologija
⃟ A. i ova je (ob. kad tko što kaže što je na svoj način tipično) [A: Kakva je to kuća u kojoj nema miša? B: E, i ova je prava seljačka!];
(i) ova (mi, ti, mu) je dobra iron. fam. ta riječ ti valja, baš si dobro rekao;
B. ovaj čas iz ovih stopa, odmah, smjesta;
ovaj put ovom prilikom, sada;
(te) ovaj (te) onaj (u kontekstu koji prethodi, u zn. svašta, koješta i sl. da se skrati što bi se sve nabrajalo) [potrebne su bile mnoge formalnosti, te pečati (te) ovaj (te) onaj, i na kraju smo uspjeli; svašta on priča, te ne može zbog bolesti, (te) ovaj (te) onaj, uglavnom izvlači se]
(i) ova (mi, ti, mu) je dobra iron. fam. ta riječ ti valja, baš si dobro rekao;
B. ovaj čas iz ovih stopa, odmah, smjesta;
ovaj put ovom prilikom, sada;
(te) ovaj (te) onaj (u kontekstu koji prethodi, u zn. svašta, koješta i sl. da se skrati što bi se sve nabrajalo) [potrebne su bile mnoge formalnosti, te pečati (te) ovaj (te) onaj, i na kraju smo uspjeli; svašta on priča, te ne može zbog bolesti, (te) ovaj (te) onaj, uglavnom izvlači se]
Etimologija
✧ prasl. i stsl. *ovъ (strus. ovyj, polj. ów) ← ie. *h2ewo- (stperz. ava-)
