outlaw
outlaw (izg. autlȏ) m
Definicija
publ. onaj koji je izvan zakona, bjegunac pred zakonom; odmetnik
Sintagma
∆ outlaw country (izg. outlaw kàntri) glazb. podžanr countryja iz 1970-ih koji zagovara povratak tradicionalnim vrijednostima žanra uz prisvajanje utjecaja folka, rocka i bluesa
Etimologija
✧ engl.
