ožívjeti
ožívjeti () svrš. 〈prez. òžīvīm, pril. pr. -jēvši, prid. rad. ožívio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oživjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | oživim |
2. | oživiš |
3. | oživi |
množina | |
1. | oživimo |
2. | oživite |
3. | ožive |
futur | |
jednina | |
1. | oživjet ću |
2. | oživjet ćeš |
3. | oživjet će |
množina | |
1. | oživjet ćemo |
2. | oživjet ćete |
3. | oživjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | oživjeh |
2. | oživje |
3. | oživje |
množina | |
1. | oživjesmo |
2. | oživjeste |
3. | oživješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | oživio sam |
2. | oživio si |
3. | oživio je |
množina | |
1. | oživjeli smo |
2. | oživjeli ste |
3. | oživjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam oživio |
2. | bio si oživio |
3. | bio je oživio |
množina | |
1. | bili smo oživjeli |
2. | bili ste oživjeli |
3. | bili su oživjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | oživi |
množina | |
1. | oživimo |
2. | oživite |
glagolski prilog prošli | |
oživjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
oživio, oživjela, oživjelo | |
oživjeli, oživjele, oživjela | |
glagolski pridjev pasivni | |
oživljen, oživljena, oživljeno | |
oživljeni, oživljene, oživljena |